|
|
![](/images/pero.png) | Dajana Petrović | |
| |
detalj slike: Foto: Aleksa Stojković
PESMA JE DOŠLA PO MENE
Idite, SpavajteSa svojim osmesima.Pokriću vas kažiprstom desneI palcem leve ruke.Evo Pesma je došla po mene.
Brže,Meni se snovi rasplićuU trećem oku,Između noći i neonke.Sevaju im oči zakopčane u košulji...Pesma je došla po mene.
Spokojno,Utisnite svoje nevinostiU memorijske jastuke.Ja ću da mušičarimPo površini vaših glava...Jer Pesma je došla po mene.
Snovima,Idite u kalupe vaših telaU koje staju i moj, uvek isti, san iVoz, nepoznat grad iDobro poznate suze.Pesma je došla po mene...
Idite, idite...Da izjedem sve senkeI umesim sunce s Istoka,Da nadođe pre zvona.Ja ću se smiriti kada pojedem mrak.Sad Pesma je došla po mene.
Ostavite me Moram da se ogledamNapupela od svegaPa se porodim pre zore Rodim slovima prozor u dan...Evo Pesma je došla po mene.
Idite, Nećete ništa propustiti.Kada sam beslovesnaPoslednja sam rupa na svirali...Neupotrebljiva...Slobodno, vucite me za jezik,Pesma je došla po mene.
Srećom...Sutra će i po vas doći...Ostavite me zato sadaDa se snađem u vašem sutraSlužila sam svima,Sada služim samoj sebi...I Pesmi što je došla po mene.
Idite brže, spokojnoSnovima idite, idite...Samo idite, slobodno.Srećom, dobro ću biti.Da me zaceli...Samo, Pesma je došla po mene.
![](/slike/mid/2424.jpg) Песникиња Дајана Петровић у сусрет песми Фото; Алекса Стојковић
|